MARIJI ŠILJEG IZ OPUZENA JE 2003.GODINE DIJAGNOSTIKOVAN REUMATOIDNI ARTRITIS. TRI GODINE PRIJE TOGA JE POČELA OSJEĆATI SVE UMORNIJE, BEZVOLJNO I MALAKSALO.

U 40-im je mislila da je iscrpljena jednostavno, prenosi portal 100posto.hr

Jedan dan je pratila tjelensu temperaturu koja se kretala od 37 do 37.3. Nakon odlaska kod ljekara, kao i laboratorijskih analiza, niti jedan parametar nije odskakao, pa su ponovljene analize. Ljekar se našalio da promijeni toplomjer, ali njoj više nije bilo do šale.

U svakodnevnom životnom ritmu me ometalo loše stanje. Ustajala sam sve teže iz kreveta, zglobovi su me boljeli.

Iako je Marija otišla u Dubrovnik i Split, u nadi da će rješenje pronaći, to se nije desilo. Našla se u situaciji da ne može okrenuti se u kreveti, da ne može da ode do toaleta sama.

Smršala sam, depresivna i letargična sam postala, a moja pokojna majka i kćerka su 24 sata me držale. Ja sam molila Boga da umrem, toga ne želim da se sjećam uopšte. A Zahvaljujući prijateljici sa kojom sam se poslovno čula i tako zakazala pregled u KBC-u Zagreb, doktor Miroslav Majer je otkrio i koji je uzrok problema.

Rekao mi je da imam autoimunu bolest, njoj nema lijeka, od nje se ne umire. Uz terapiju, kao i promjenu životnih navika sa terapijama mogu da dočekam devedesetu.

Marija ide na redovne kontrole, lijekove uzima, hranu jede koja je bogata sa Magnezijumom, vitaminom B i D. Fizički je aktivna, svakog ljeta kilometar do dva prepliva. I sama je rekla kako je sve u glavi, to je najvažnije od svega imati.

Izvor: Dobardan.info

LEAVE A REPLY